Farski simpozij filozofije - Nasuprot zlu

 

SAŽETAK:

Zlo postoji tek kao oprečnost. Ono ne postoji samo po sebi dakle, nema ontološki temelj. Zlo se tiče ljudskih stvari. U ovome antropocentričnom svijetu „postoji“ mnogo pojmova koji se ne odnose na objektivnu stvarnost. Mnogi bi se složili kako je stvarnost zapravo subjektivna te je nemoguće ustvrditi, kako i Berkeley govori, postoji li nešto van našeg uma. Kako je i zlo dio i konstrukt te subjektivne stvarnosti postavlja se pitanje može li se o njegovu realitetu uopće govoriti. Čovjek svim stvarima pridaje određeno značenje vođen: kulturom, navikama, normama, ideologijama... što vodi do zaključka kako ta značenja nisu objektivno utemeljena već su proizvod interpretacija unutar ljudske svijesti i unutar granica društva. Nietzscheova analiza moralne genealogije dodatno ističe relativnost moralnih kategorija, pokazujući da su pojmovi zla i dobra rezultat društvenih konvencija. Religija, kao jedan od prvih temelja, oblikovala je percepciju zla kroz svoje doktrine i moralne norme, doprinoseći time formiranju definicije zla.

 

Pitanja za raspravu:

- Može li se uopće govoriti o realitetu zla?

- Što znači kada čovjek veže određene emocije uz određene radnje?

- Je li moral osjećaj ili norma?